RAZGOVARALA: Milanka Ćorović
UMJETNOST NIKADA NE PRIMA SVIJET KAKVIM GA JE NAŠLA, NITI GA OSTAVLJA TAKVIM (T. ULJEVIĆ)
Nije lako biti umjetnik, nositi sa sobom taj dar, neprestano ga njegovati, intezivno raditi na njemu. Za umjetničko stvaralaštvo, umjetnik prvo mora da ima nešto kvalitetno da kaže, onda da to umije da saopšti kroz svoje djelo, na kraju i da zna kome da govori.
Dakle, ono u sebi nosi odgovornost. U skladu s tim, za današnjeg sagovornika odabrala sam nesumnjivo jednog od najizrazitijih i najubjedljivijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva, Gorana Ćetkovića.
Goran i ja smo razgovarali o njegovim slikarskim počecima, kako nastaje njegovo umjetničko djelo, inspiracijama…
,,Umjetnost je želja čovjeka da izrazi sebe, da zabilježi reakciju svoje ličnosti na svijet u kojem živi” (A.L.). Igrom crteža, kompozicije i svijetla nastaje slika. Odlučili ste da se umjetnički izrazite kroz slikarsko platno i četkicu. Sjećate li se presudnog momenta koji Vas je inspirisao da umjetnost bude Vaš način života?
Slikarstvo je način života, a život, sam po sebi, jedno umjetničko djelo. Nikada nijesam imao dilemu oko toga čime ću se baviti u životu. Još od najranijih dana, kroz osnovno obrazovanje u Kolašinu, moj talenat je otkrio sjajni likovni pedagog, Momir Bulatović. I tada, kao i sada, moja vodilja je bila: slikam, dakle postojim.
Živite i radite u Sutomoru – ambijentu kojim kruži miris mora i pješčane plaže. Dakle, okruženi ste fascinantnim motivima. Određuje li podneblje i zavičaj umjetnika?
Zasigurno da podneblje i zavičaj određuju svakog čovjeka, a naročito nas umjetnike. Kao najbolji odgovor na ovo pitanje citiraću čuvenog beogradskog istoričara umjetnosti Dejana Đorića koji u tekstu za katalog moje izložbe ističe: ,,Evo, dakle, majstora iz mitskog zavičaja, iz rajske i paklene Crne Gore u kojoj se spajaju opori, mirisni i zamamni sunčani Mediteran sa mjesečevim planinskim kršem. Evo slikara koji vjeruje u slikarstvo i ne čini ništa osim što se vraća ka izvornom, evo čovjeka“.
Za Vas često kažu da imate specifičan likovni rukopis, da su Vaša djela puna emocionalnog naboja i da se ne bojite da na platnu ,,prospete” raznovrsnost ljudskih prikaza i uopšte duhovna stanja čovjeka.
Likovna kritičarka Ljiljana Zeković je konstatovala da ste slikar i stvaralac izuzetnog likovnog senzibiliteta. Da li vještom igrom riječi kroz boje na platnu govorite o današnjici?
Moje slikarstvo je psihoanalitička studija čovjeka današnjice. Međutim, ono je univerzalno jer slikam i lice svijeta, a ne samo svijet lica. Prvenstveno se bavim pitanjem čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića.
S lica koja slikam je strgnuta maska, a glavni likovi kao da vode razgovore sa jednom civilizacijom na umoru. Dominiraju osjećanja otuđenosti, bola, samoće i prolaznosti.
Biste li se ikad upustili u avanturu stvaranja motiva koji Vam nijesu tako bliski. Kako Vi definišete uspjeh u vizuelnom umjetničkom izražavanju?
Odnedavno sam se sasvim spontano upustio u jednu novu temu – pejzaž. Slikam predjele koji na momente djeluju imaginarno, ali takođe s nekim svojim djelovima podsjećaju na podneblje u kojem su nastali. To su najčešće motivi crnogorskog krša, ruinirane arhitekture i ognjišta na koja su zaboravili ljudi.
Pejzaži, kao i portreti, govore o životu i nekim duhovnim sferama između čovjeka i prirode – odnosno svemira. Međutim, potret će, za mene, ostati vječna tema i nepresušan izvor inspiracije. Likovnost je ono čemu najviše težim u slikarstvu. Dakle, tehničko savršenstvo, svježina i orginalnost djela.
Kakva su Vaša izlagačka iskustva i koliko Vam je važno da slike ostvare kontakt sa posmatračima. Da li ste zadovoljni kako Vas je kritika ispratila?
Iza sebe imam oko trideset samostalnih izložbi. Izlagao sam i na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Učesnik sam i značajnih likovnih salona na Cetinju, u Beogradu, Cirihu… Takođe, i na ovogodišnjem 52-om hercegnovskom zimskom salonu. Zadovoljan sam brojem poštovalaca moje umjetnosti, a tome svjedoče prepune galerije prilikom otvaranja izložbi.
Što se tiče likovne kritike, ona je sjajna. Moje izložbe u Crnoj Gori i u regionu, često su otvarali najznačajniji likovni kritičari i istoričari umjetnosti s ovih prostora.
Pomenuo bih neka imena čiji tekstovi prate kataloge za moje izložbe, a to su: Anastazija Miranović, Ljiljana Zeković, Dejan Đorić, Dragan Jovanović Danilov, Maja Živanović, Lucija Đurašković, Olivera Vukotić, Aleksandar Čilikov…
Djeluje da za slike koje stvarate treba uložiti mnogo umijeća, rada i vremena. Kažite nam nešto o tom procesu.
Kontinuitet i produktivnost u radu je glavna karakteristika mog stvaralaštva. Zahvaljujući velikom radu i vremenu koje provodim u ateljeu, moji dramatični junaci su danas obučeni u jedno nesporno likovno umijeće. U tehničkom smislu, moje slikarstvo je danas skoro na vrhuncu što ne znači da nema prostora za napredak.
Što se tiče samog stvaralačkog procesa, on se sastoji od dramatične borbe sa bijelinom platna. U toj igri kontrasta, linija i boja, tamno svijetlih odnosa, nastaju slike u jednom dahu.
,,I ljubav i umjetnost su reproduktivni oblici” (Oskar Vajld). Mnogi se žale da nedostaje više kulture. Da li je to i Vaš utisak ili ste bliži razmišljanju da u stvari nema dovoljno interesovanja za kulturu. Koliko su Crnogorci svjesni gore citirane misli. U kojoj mjeri su zainteresovani za likovnu umjetnost?
Crnogorska likovna umjetnost ima sjajnu tradiciju. Uvijek smo imali velike artiste. Što se tiče današnjeg stanja, institucije kulture moraju više ulagati u umjetnost odnosno u umjetnike provjerenog kvaliteta. Likovna publika postoji, a samim tim i interesovanje za umejtnost.
Sudeći po mojim zadnjim izložbama u Crnoj Gori, a i regionu mogu reći da je interesovanje publike bilo ogromno o čemu svjedoči i veliki broj posjetilaca na otvaranjima. Umjetnost ne smije ostaviti posmatrača ravnodušnim. Moje slikarstvo publici nudi spektakl.
Da li za kraj možemo pričati o nekim narednim godinama, na čemu radite i šta to Vaši poštovaoci mogu da očekuju?
Uvijek radim na sebi. Kroz umjetnost se krećem slobodno i spontano tako da ne mogu predvidjeti u kom će se pravcu stvari odvijati, a ono što je sigurno je da moji poštovaoci mogu očekivati nove serije slika, a uz to i nove izložbe.
Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete potražiti ovdjehttp://crna.gora.me/author/mila/
