Slavica PEROVIĆ: Samostalne, samosvjesne i kritički nastrojene žene hodaju najtežim putem

Elegantnu i sofisticiranu ženu možemo odmah prepoznati po njenom držanju, govoru i hodu, u lakoći njenog osmijeha te u ostalim detaljima koji njeno okruženje ne ostavlja ravnodušnim. Sinonim elegancije i prefinjenosti je upravo moja današnja sagovornica autorka romana “Life Lift“, redovna profesorica Univerziteta Crne Gore i Fakulteta za pravne i poslovne studije u Novom Sadu koja predaje morfologiju i sintaksu engleskog jezika, a uz to i analizu diskursa, pragmatiku i kontrastivnu analizu, Slavica Perović.

Slavica je rođena u Kotoru gdje je završila gimnaziju. Diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Imala je brojne studijske boravke i specijalizacije, najviše u Velikoj Britaniji i Americi. Autorka je brojnih naučnih i stručnih radova koje je objavila u domaćim i inostranim časopisima. Spada među najpoznatije lingviste Crne Gore, a poznata je i u regionu. Članica je Odbora za jezik CANU.Ona za portal Crna Gora govori o svom romanu “Life Lift“, koliko je težak put glavna junakinja morala da pređe kako bi se ucijelila, zašto je mali broj žena u Crnoj Gori koje su se odlučile za pisanje romana…

Sagovornica portala Crna Gora: Slavica Perović FOTO: Luka Barović

Crnogorski jezik je sa jedne strane arhaičan, a sa druge strane moderan i dolazi iz jezika IT tehnologije. Koliko je akademski milje otvoren ka toj vrsti komunikacije?

S današnjim napretkom informacionih tehnologia, pogotovo, internetom, kao raskošnim švedskim stolom podataka, čovjek je pod stalnim terorom obilja. U tom obilju informacija teško je da se selektuje bitno od nebitnog, da se odvoji ono što je čovjeku važno, a što nevažno, a to značajno utiče na misao i na jezik kojim govorimo i pišemo. Za istraživače je veoma izazovno da ustanovljavaju postojanost i brzinu promjena na jeziku, bilo da se ona odnosi na pravopisnu normu, morfologiju ili fonologiju, ali i da istraže razmjere i domete koje diskursni i pragmatski fenomeni sobom donose. U engleski jezik dnevno uđe dosta novih riječi koje istraživači engleskog jezika pomno analiziraju i unose u zvanične rječnike.

Ljudi u Crnoj Gori se puno bave jezikom, o njemu govore kroz priču o nacionalnom indetitetu i imenu. Koliko se bave njegovom suštinom i samim jezikom?

Kaže se da je prvenstvena svrha jezika komunikacija. Zaista, na šta bi ličio nijemi svijet! No, Noam Čomski je nedavno istupio s jednom radikalno drugačijom idejom, koja je u skladu s najnovijim kognitivnim istraživanjima jezika. On kaže da je primarna svrha jezika naš unutrašnji govor, a to je govor čovjeka sa samim sobom, govor iz kojeg se rađaju ideje i koji je generator kreativnosti. Sve što na svijetu postoji kao tvorevina uma rezultat je takve komunikacije. Ta će ideja još da se provjerava, ali istina je da u tom monologu, koji je kategorijalno preinačen u dijalog, čovjek upotrebljava sopstveni idiom i kreira sopstvenu jezičku normu i baš ga briga da li su mu svi padeži ispravni. To je jezik po narudžbi njegovih želja i u svrhu njegovih potreba, stoga, malo je bitno kako se zove, koja mu je nacionalna odrednica i kako je normiran. Bitna je ideja koja se njime generiše ili ideja koja ga pokreće. A normiran i standardizovan jezik je obaveza koju, svakako, treba civilizovano poštovati. Pogotovo, ako je proistekla iz dobre sociolingvističke analize i pametne jezičke politike.

FOTO: Dalibor Ševaljević

Glavna junakinja vašeg prvog romana “Life Lift“ je novinarka Agneza Ena, žena sa dva romantična imena, koja živi dva života (u braku i nakon razvoda). Ima ljepotu, inteligenciju, obrazovanje… – sve karakteristike koje čine jednu ženu kompletnom ličnošću. Međutim, to bogatvo je u jednom trenutku štetovano i kao da sve to nije dovoljno. Šta to još žena treba da ima kako bi privukla muškarca, kako bi bila ostvarena u partnerskom odnosu?

Moja junakinja sa simboličnim imenom jagnjeta, putuje kroz roman da se na neki način zaokruži, da ne kažem, ucijeli, i prestane da bude žrtva, prvenstveno svojih zabluda. Shvata da je udvojena ili rascijepljena lažju koju živi kao i mnogi drugi oko nje, a protiv koje se suštinski buni. Ti djelovi njenog bića kao da imaju sopstvena imena, koje god da se prozove, ono drugo izostaje kao nepostojeće. Misli da ima bolje i da može bolje. Tema je univerzalna, ali je suočavanje sa sobom kulturno obojeno u svakom pojedinačnom slučaju. Ono što je u nekim društvima stvar mentalne higijene, u drugim društvima je slučaj teške dekonstrukcije, a odnos snaga je jedan protiv svih. Još kada je protagonistkinja žena, umije da bude dramatično. U stvarnosti i u dobroj književnosti.

 

S promocije knjige “Pojmovna metafora kulturno srodnih pojmova“, FLV Univerzitet Union, Novi Sad

“Zašto ne može da zaživi sintagma lijepa i pametna žena u lijepom Montenegru koji ima pametne ljude? Zato što bi to najvjerovatnije značilo i priznavanje da takve žene postoje. A kada postoje, onda se prema takvoj stvarnosti treba odgovorno odnositi. E, to već u Montenegru dosta teško! Ili lijepa, ili pametna!“(“Life Lift“).
Žena u Crnoj Gori kao da je segmentirana na pamet i ljepotu. Dakle, nevolja nastane kada se pojavi lijepa i pametna u isti mah. Stiče se utisak da muškarci u susret sa takvom “silom“ prave strategiju kako da joj priđu, savladaju, i kao završnicu – kako da je onemoćaju jer njome na neki način treba vladati?

Danas je veoma vidljiva vododjelnica na lijepa i pametna po kojoj se cijepa žensko biće jer je čitava industrija ljepote ustala da podupre tu rascijepljenost. Ljepotom se lakše upravlja i lako je kvarljiva roba. Druga vertikala po kojoj se danas cijepa žensko biće je poslušnost i kritičko mišljenje. Ženi se, pritom, ne šalje ohrabrenje da sama napravi izbor i da ne popusti pod pritiskom porodičnog ili radnog okruženja, medija ili nekog drugog autoriteta. Mentalno su determinisane paradigmom isključenja, ali ne i uključenja, svi od žene očekuju da se odredi onim ili i izabere jednu ili drugu kategoriju i da pritom ne aktivira svoju volju pa bude cjelovito biće: lijepa i pametna s kritičkim stavom prema svijetu i sebi s jasnim identitetom ko je i šta može. Da ima, ne da joj se da, da bude, ne da joj drugi ovjeravaju njeno žensko biće.

Nevjerovatno koliko je mala kilometarska razlika između sjevera i juga Crne Gore, a ipak velika kada je u pitanju kulturološki aspekat i razmišljanje kako žena tako i muškaraca. Glavna junakinja, kada se nađe u vrtlog svog problema, kada saznaje da je suprug vara, odlazi na sjever Crne Gore, kod bake po savjet, a potom kod druge bake koja živi u Kotoru. Vješto ste opisali razgovor sa dvije tradicije, brdskom(tvrđom) i primorskom(mekšom), koji je, u suštini, dao isti rezultat, ali je nošenje sa problemom malo drugačiji. Koliko Vam je bilo teško pretočiti dvije tradicije kroz pisanu formu?

U zavisnosti od toga kako različita društva postave vrijednosti pred svoje građane (i kako vaspitavaju djecu), kako kombinuju osobine demokratije i autoritarnosti, rodne jednakosti, emancipovanosti i tradicionalnosti, empatije i distanciranosti i slično, takvi će “ljudski proizvod“ dobiti. I ženski. Baka iz primorja i baka oko Prestonice različiti su mentalni sklopovi, udare života različito procesuiraju, ali se njihove ženske sudbine, u krajnjem ishodu, mnogo ne razlikuju. Moja junakinja je, stoga, morala da iznađe svoj autentični put i to je neka treća putanja, ona kojom hodaju samostalne, samosvjesne i kritički nastojene žene. To je istovremeno i najteži put s onoliko varijanti koliko ima žena koje se odvaže da budu lijepe i pametne, empatične i kritičkog uma, da imaju zato što jesu, da vole i budu kreativne, da budu korisne članice društva. To je rezultat emancipacije žena danas i namali broj takvih žena je i u Crnoj Gori. One dvije babe, nisu samo rod moje junakinje, one su generičke pretkinje svake žene koja se istinski zanima za svoju (žensku) sudbinu.

Slavica Perović i Orhan Pamuk

“Life Lift“ je roman o ženi koja dolazi do stava “ovo hoću, ovo neću“ i “ja se pitam u jednoj Crnoj Gori“. Heroina se dobro namučila da bi dekonstruisala taj stav prema sebi i partneru kako bi došla do novog stava bez žala i mržnje. Dakle, izabrala je mukotrpan put, ali njena potraga da se ucijeli je vrijedela truda. Možemo konstatovati da je Agneza Ena iznad svega hrabra žena?

Vrijeme u kome živimo je legitimizovano i obilježeno dvjema opasnim paradigmama: lažnih vijesti i post istine. Žene su uvijek živjele u tim paradigmama. To je bio svijet muškog ustrojstva u kojem su lažne vijesti, glasine i manipulacije bile njihovo legitimno oružje. Strahom od takvog ubojitog arsenala žena se držala na zadatom mjestu u društvu. U tom smislu, uvijek je bilo važnije što će neko o ženi reći nego što će ona o sebi reći. Ostrakiranje na osnovu navedenog i dalje je na djelu, čitamo novine. To je dio ključa muške dominacije, ali i ženske nesolidarnosti. Na tim dvjema paradigmama gradio se dobrano položaj žene u patrijarhalnim društvima i sprovodila politička volja. Nije mogla moja junakinja da na početku romana kaže: ovo hoću, ovo neću, ali mogla je, putujući kroz sebe, da kaže, ovo neću, ovo nije dostojanstven život. Hajde da se otisnem u nepoznato. Da, u tom smislu, Agneza Ena je hrabra žena.

Slavica Perović s koleginicama Ivanom Trbojević Milošević i Katarinom Rasulić

Mali je broj žena u Crnoj Gori koje su se odlučile za pisanje romana, češće se izražavaju kroz poeziju. Da li imate ideju zbog čega je to tako?

Roman je zametan posao, traži posvećenost, disciplinu, stalni trening i usavršavanje zanata. Podrazumijeva se da imate šta da kažete i da to kažete na umjetnički ubjedljiv način. To prosto nije lako, ali ljudi koji se odvaže na takav način postojanja, od te težine bivaju zavisni. Pročitala sam na stotine intervjua sa piscima. Kada bi se saželo sve što su rekli vidjelo bi se da svi kažu jedno isto. Samo što neki uz put piju kafu, drugi čaj, jedni ustaju rano, drugi liježu kasno, jedni su peripatetičari, drugi statični. Ali svi pravi, veliki, ostvareni pisci su askete i posvećenici. Moraš da napišeš dnevnu dozu riječi ili nisi srećan. I to je to.

Kada da očekujemo novi roman?

Vježbam stalno.

Razgovarala: Milanka Ćorović

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

Advertisements