Mirko DRAGOVIĆ: Otvorenost bića je srž mog stvaralaštva

 

RAZGOVARALA: Milanka Ćorović

SLATI SVJETLOST U DUBINE LJUDSKOG SRCA – TO JE POZIV UMJETNIKA (J. Beys)

Pablo Pikaso je isticao da je svako dijete umjetnik, ali da je problem ostati umjetnik nakon odrastanja. Moj današnji sagovornik je definitivno neko ko je u toj misiji uspio. On je Mirko Dragović – akademski slikar i profesor likovne umjetnosti u Resursnom centru “1. JUN“.

Ovaj vrsni likovni pedagog, u intervjuu koji slijedi, objašnjava kako prepoznatljivim koloritom i načinom slikanja izražava svoja najdublja osjećanja i sjećanja – kistom četkice, kroz apstrakcije, i kako na taj način sažima maštovito i inspirativno djetinjstvo.

Мирко ДРАГОВИЋ: Отвореност бића је срж мог стваралаштва
Sagovornik portala Crna Gora: Mirko Dragović

Umjetnici znaju spominjati svoje djetinjstvo i govoriti o neiscrpnom izvoru nadahnuća. Posmatrajući Vaše slike zaključujem da Vam je djetinjstvo nepresušan izvor inspiracije. Sudeći po slikama, imate dušu djeteta koju pažljivo njegujete u vremenu sunovrat kriterijuma i vrijednosti. Koliko je Vama djetinjstvo važno. Kada ste po prvi put odlučili da postanete slikar?

Djetinjstvo je važno svakom čovjeku, pogotovo ako je bilo bezbrižno i puno radosti. Kako čovjek stari ono mu biva kao neko utočište ili oaza oko kojih se skupe nakupljeni životni problemi.Tako, bar na trenutak, u mašti pobjegne na mjesto gdje je bio zaštićen i siguran. Iz takvog mira, iako je dio nečeg imaginarnog, počinje najbolji i najiskreniji proces stvaranja.

Moje stvaralaštvo počinje u ranom djetinjstu, crtao sam, u svojoj mašti sam bio vojnik, poslastičar… Mnogi su primjećivali moj talenat, ali sam to smatrao „igrom“ koja mi ide od ruke. Od sedmog i osmog razreda počeo sam da se spremam za srednju likovnu školu na Cetinju koja je bila priprema za Akademiju u Trebinju. U srednjoj školi postajem svjestan da želim da slikarstvo bude moj životni poziv.To je bio moj pravac koji na svom putu nije imao nikakve prepreke, kružne tokove, raskrsnice.

Mirko Dragović (treći s lijeva) sa prijateljima, gradska galerija, Kotor

Da bi se stvaralo, čovjek mora da se potpuno razgoliti pred samim sobom. Iskrenost u kreativnom činu je od presudnog značaja. Da li ste, u početku stvaralaštva, imali problem da drugi na Vašim slikama pročitaju najdublja osjećanja, ono što Vas intimno tišti, veseli, zabrinjava, čini srećnim ili nesrećnim?

Svojim načinom slikanja uvijek sam se razlikovao od drugih. Svaki eksperiment na slici davao mi je dalji motiv za rad. Prezirem ponavljanje.To je kao da kopiram samog sebe. To su primjetili ljubitelji i poznavaoci moje umjetnosti i shvatili da nijesam ravnodušan ni kao čovjek, ni kao umjetnik.

Trudim se da emociju maksimalno prenesem na platno. Zahvalan sam mnogima na podršci da istrajem na svom umjetničkom putu. Lijepa i iskrena riječ mi puno znači.Nije lako, ali nijesam od onih koji prave kompromise.To je moj izbor koji je sam protkao osjećajem i stavom vezanim za likovnu umjetnost.

Na svojim slikama, prepoznatljivim koloritom i načinom slikanja, iskazujete veliku ljubav prema ljudima i stvarima koje Vas okružuju. Koristite tople boje u pastelnim tonovima. Slike otkrivaju slatkoću i opuštenost. Pokretljivost je prisutna, ništa nije statično.

Likovni kritičar Rafael Praći je za Vašu umjetnost konstatovao da posmatrajući slike u jednom trenutku osjećamo kao da gledamo snimanje dokumentarnog filma o prirodi. Zbog čega ste se opredijelili da priroda bude jedna od Vaših glavnih muza?

Čitavo djetinjstvo proveo sam uživajući u prirodi. U taj čarobni svijet uveo me je pokojni otac, koji je bio veliki ljubitelj prirode.Najvjerovatnije podsvjesno u mojim mislima i duši ugravirali su se najljepši predjeli i biljke.Otac je stalno govorio:“Ako postoji raj onda je priroda raj na zemlji“.

Sve te tople boje i pastelni tonovi to su boje prirode. One su se stopile u jednu boju – moje duše iz koje nastaje neki „čudan“ i drugačiji svijet.Tu su svi ljudi srećni.Stvarno bih volio da je tako i u realnom svijetu.

“Eksplozija sjećanja“

Likovni kritičari, Vaši prijatelji i poznanici često konstatuju da je Vaša misija biti umjetnik, biti pedagog, prije i iznad svega biti čovjek. Pararelno sa aktivnošću slikara, podučavate slikarstvo djecu sa teškoćama u razvoju u Resursnom centru “1. JUN“. Recite nešto više o pedagoškom iskustvu s njima.

Likovni pedagog sam dvanaest godina u Resursnom centru “1.JUN“. Ta djeca su iskrene, dobre duše i rad sa njima mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Osjećam njihovu emociju kao i oni moju. Kroz igru i druženje, kroz likovno stvaralaštvo zajedno stvaramo neke nove svjetove u kojima se dobro snalazimo.

Sa djecom i osobama sa teškoćama u razvoju u Crnoj Gori kao profesor – mentor napravio sam oko trideset likovnih izložbi. Na to sam izuzetno ponosan jer sam, na taj način, usrećio veliki broj djece i naravno njihove roditelje.

 Kakva su Vaša izlagačka iskustva. Koliko je javnost, kritika bitna za umjetnika?

Iza mene je osam samostalnih i veliki broj kolektivnih izložbi na kojima sam učestvovao. Takođe, imao sam samostalnu izložbu u Švajcarskoj, koja je bila dobro ispraćena. Kao što je za umjetnika bitan kontinuitet u radu, isto tako je važan i kontinuitet u izlaganju i izvještavanje javnosti o umjetniku.

Naravno, od velikog značaja je i likovna kritika.Bez stalnog pojavljivanja i učestvovanja na kulturnim manifestacijama umjetnik može da upane u zamku zaborava, koliko god bio dobar. Ljudi koji te brzo uzdignu svojim srcem, mogu isto tako da te spuste u zaborav svoje duše.

“Trag prošlosti“

Postoji li određeni ritual dolaska u atelje, boravka u njemu, slikanja, posmatranja učinjenog. Kako se uopšte odvija proces slikanja u Vašem umjetničkom mikrokosmosu?

Kada počinjem da razvijam sliku ona, u početnoj fazi, podsjeća na pejzaž. Boje prirode su najprisutnije na slici. Razgrađivanjem formi i prateći svoj stil, način slikanja, ulazim u eksperiment gdje je svaka slika priča za sebe. Svaka od njih nosi posebnu emociju i osjećanje trenutka kada je nastala. Kada završim sliku, biram i naziv za nju. Za svaku postoji određeni razlog i priča radi koje je nastala.

Koliko pratite rad kolega. Koga biste izdvojili iz mlađe generacije slikara koji imaju “boje“ u krvi?

Svakako da pratim rad kolega. U Crnoj Gori ima veliki broj talentovanih, mladih umjetnika. Volim i cijenim umjetnike koji se razlikuju od drugih, a opet na svoj način privlače pažnju. Izdvojio bih Gorana Ćetkovića, Milutina Obradovića i Edina Kaplanija.

“Leptirov let“

Neki likovni planovi u skoroj budućnosti. Da očekujemo izložbu?
Spontanost je kod mene presudna kada slikam pa je tako slučaj i sa izlaganjem radova. Volim izložbe koje su prozirne, lagane i nenametljive, ali traju u sjećanju. Svakako da će ih biti, ali kao što naglasih, desiće se spontano.

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner
profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner