KOLUMNA: Podsjetimo ih šta to bješe SKROMNOST

 

PIŠE: Milanka Ćorović

“Snimaj, snimaj“, ushićeno naređuje tinejdžer “kamermanu“ dok kaubojski zabacuje nogu na školsku klupu – sto koji učenicima treba da služi kao mjesto na kojem će otvoriti knjige iz kojih će crpjeti znanje za buduće društveno produktivno djelovanje.

Iz desnog džepa vadi ljubičastu novčanicu, onu na kojoj je predstavljena savremena evropska arhitektura, i polako počinje da glanca cipele. Detaljno i na tenane, da zasijaju, da se dobro zacakle, da se zna kojom kremom ih je prešao.

Kadgod gledam snimke sličnog fascinantnog sadržaja, onu liniju ispod koja se užurbano kreće, povučem ponovo na njen start i zadubim se još jednom eventualno dva puta. Uvijek u nevjerici da je to stvaran događaj. Ovaj kratki dokumentarac  nijesam vratila na premotavanje, a i te kako je ostavio utisak.

Kako je samo došlo do ovog stadijuma?! Sigurna sam da sam postavila kompleksno pitanje za čiji odgovor je potreban tim stručnjaka (pedagog, sociolog, psiholog…).

Stara izreka je govorila:“znak velikana je skromnost, a sitnodušje se vozi u kočiji samoljublja”. Sjećam se da mi je majka bezbroj puta ponavljala ovu misao iznova i iznova, sa velikom nadom da će mi biti zvijezda vodilja kroz život. Uvijek dopunjujući sa onom drugom narodnom poslovicom “U dobru se ne uznesi, u zlu se ne ponizi“.

Kada me je sestrična upitala šta znači skromnost, iz petnih žila sam se potrudila da shvati njeno puno značenje, svjesna da odrasta u doba “klik“ informacija, instant obrazovanja i bombardovanja muzike diskutabilne vrijednosti, one čiji sadržaji poručuju “bahato, samo bahato“.

Počela sam od banalnih primjera koji govore da je skromnost suprotnost oholosti, zatim klasične definicije – vrlina koja podrazumijeva prirodno ponašanje, odsustvo nadmenosti i usko je povezana sa jednostavnošću do toga da je to puna svjesnost svoje vrijednosti i bez ikakve potrebe da time maltretira druge ljude. Najprimamljivija joj je bila “umjerenost u svemu“, a ja sam zadovoljna njenim izborom.

FOTO: Shutterstock

Ipak, skromnost može da zaživi samo u karakternim društvima, plus da društvo održava hijararhiju vrijednosti. Jedino u takvom ambijentu može da egzistira u punom obliku i da se nadopunjuje na druge srodne vrline. Dakle, školstvo, zdravstvo, mediji, građani… komplet jedna društvena zajednica treba da da svoj maksimum u toj priči, svaka sa svog aspekta.

Tužna je slika, ako ćemo pravo i poražavajuća, da se pod šmekerskim činom podrazumijeva glancanje obuće pozamašnom svotom novca. Nije da dolazim iz paleolitskog doba, ali jasno se sjećam da se u moje srednjoškolske dane pod šmekerskim činom smatralo, primjera radi, kada se školski drugar Mirko odvažio da mi, u prepunom školskom dvorištu, izrecituje “Ljubav“ od Aleksa Šantića, a poezijom i nije bio previše oduševljen ili kada su drugari iz odjeljenja curicama nosili torbu.

Tehnologija nikad nije bila razvijenija, informacije nikad dostupnije, a stičem utisak da kreativnost slabi i logično je da kao rezultat svega toga dobijemo bahato glancanje cipela.

Skromne osobe nemaju potrebu da sebe predstavljaju boljim nego što jesu, narodski rečeno “to ti je što ti je“. Otvorene su za razmjenu ideja, tolerantne su, klone se od najjačeg otrova – pohlepe – neki svijet njima stran. Oni koji nijesu pobornici skromnosti, od nje bježe, a kao argumente navode “da su takve osobe stidljive, povučene, a od toga nema nikakvih benifita“. Ma je li, nema benifita?!

“Nikad nijesam bila skromna. Jednostavno imam zacrtane ciljeve koje sam uspjela da ostvarim i da nijesam krenula tako zagriženo, ne bih nikada uspjela u tome. Nijesam imala strpljenja da dođe mojih pet minuta, mnogo bih izgubila u tom čekanju. Vrijeme gazi… Uostalom nijesam tip osobe koji je povučen, stidljiv, prodorna sam i gromoglasna“, u memoriji odzvanjaju riječi sagovornice koja mi je prenosila svoje iskustvo dok smo diskutovale upravo o ovome o čemu pišem.

Kakva zabluda! Skromna osoba svakako nije stidljiva, povučena, ukočena, nezainteresovana za uspjeh i zadovoljstvo u životu, ona jednostavno nije gramziva i pohlepna, nije bučna.

To nije gušenje sopstvenih potencijala, bez brige, ta osobina nije samodestruktivna, dobrog je ukusa. Naravno da nije moguće da u svim situacijama funkcionišemo besprekorno, ali svakako da treba stremiti ovoj vrlini.

Dragi mladi ljudi, budući emotivni partneri, roditelji, prijatelji, kumovi, kolege, osobe sa pravom glasa… važno je uvijek imati na umu da skromnost ne znači ostati bez velikih ciljeva i prestati stremiti ka njima, već ostati jednostavan i bez nadmenosti u toj misiji, a pogotovo onda kada dohvatiš te velike snove.

Remember that when you catch the stars!

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

 

Advertisements
Želite reklamu na Portalu Crna Gora? Javite nam se!

Želite i Vi da pišete za Crnu Goru? Pridružite nam se!