Jelena ŠĆEPANOVIĆ: Izgradimo odnos povjerenja i empatije

 

RAZGOVARALA: Milanka Ćorović

“Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu zavisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi“ (Albert Ajnštajn)

Humanost je jedna od najvrednijih ljudskih karakteristika. Za tako nešto, jednostavno moraš da imaš dušu. U današnje vrijeme malo je ljudi koji prepoznaju tuđu muku i odluče se pomoći koliko mogu ili da uključe druge ljude koji imaju mogućnost pomoći.

Kada sam prvi put upoznala moju današnju sagovornicu, virtuelnu prijateljicu, u realnom svijetu sam prepoznala po širokom, sjajnom osmijehu, narodski rečeno “od srca“. Znamo da je za smijeh, prije svega, potrebna iskrenost, nezlobivost, a iskren i nezlobiv smijeh znači veselost. Upravo takav osmijeh pokazaće vam cijeli karakter odmah kao na dlanu.

Riječ je o volonterki godine – Jeleni Šćepanović.

U intervjuu koji slijedi, Jelena govori o prvim volonterskim koracima, o iskustvima, znanju i vještinama koje je stekla volontiranjem…

Sagovornica portala Crna Gora: Jelena Šćepanović

Nema sumnje da je volontiranje izrazito nesebičan akt. “Trošimo“svoje vrijeme radeći nešto što nije od neposredne koristi za nas same. Kako je počela Vaša volonterska priča?

Sasvim slučajno, kroz predmet socijalno preduzetništvo. Pogrešno sam shvatila jedan od zadataka. Učenici su trebali da naprave model po kom bi se, hipotetički, nešto uradilo za zajednicu. Razumjela sam da mi zaista, u praksi treba da realizujemo nešto korisno za druge.

Kontaktirala sam pet jednoroditeljskih porodica i najavila im da ćemo im pomoći kroz dobro očuvanu odjeću, obuću, igračke i knjige za njihove klince. Tako je sve krenulo i od tada se ne zaustavljam.

Jelena Šćepanović

Mnogim volonterima je najbitnije da učine nešto dobro za neke druge ljude ili životinje, pa čak i biljke, i zbog toga ulažu svoj rad i slobodno vreme, a za uzvrat su jednostavno srećni što čine nešto dobro. Koja iskustva, znanja i vještine ste stekli volontiranjem. Da li je bilo i negativnih iskustava?

Negativnih iskustava je daleko manje, a ona su rezultat loše procjene saradnika, pogrešnog tajminga, slabog marketinga… Svako iskustvo, u kom ste u interakciji sa ljudima, je životna škola.

Učite da balansirate sa različitim karakterima, upoznajete sebe još bolje i učite da oprostite sebi što sve nije savršeno kao što je bilo u vašem malom svijetu gdje nema neslaganja po raznim osnovama (ograničenog budžeta, škripca sa vremenom, ali i sa živcima).

Volonteri su najefikasniji kada imaju iza sebe jaku podršku svojih prijatelja i građana. Koliko ljudi znaju da prepoznaju značaj događaja koje organizujete. Kakvo bude interesovanje i reakcija?

Svi događaji su besmisleni bez podrške. Sve je više onih koji mi nude pomoć, daju prijedloge… Prijatelji su tu da me hrabre i tješe kad sumnjam u ishod. Broj ljudi koji su u sklopu organizovanih humanitarnih akcija radili ono u čemu su dobri i to bez nadoknade, je impresivan.

Fotografi, muzičari, komičari, plesači, voditelji, sportisti… Ipak, dosta puta je podrška znala da se zadrži na riječima ili da izostane, ali fokus uvijek treba da bude na ono što imamo i onima koji su uz nas.

Veče poezije , “Street bar“

Osoba ste vedrog duha koji ste utkali u svaku poru volonterskog rada. Bez novca, svoje vrijeme i iz lične potrebe organizovali ste veliki broj humanitarnih večeri. Koje su bile prve aktivnosti koje ste organizovali. Da li su Vam postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života?

Sve je počelo prikupljanjem dobro očuvanih stvari za pet porodica lošeg materijalnog stanja. Uslijedilo je prikupljanje novca za kupovinu baterija za kohlearne implante za osmoro djece koja imaju oštećenje sluha. Resursnom centru “1.jun“ pomogli smo da se opremi prostorija za rekreaciju. Takođe, potrudili smo se da pomognemo i Resursnom centru “Podgorica“, kao i Domu za stare u Bijelom Polju.

Radili smo na tome da im, u okviru naših mogućnosti, obezbijedimo ono što su sami naveli da im je potrebno. Takođe, novčanu pomoć usmjerili smo i na liječenje trogodišnje Tijane Kasalice, a prije manje od nedelju dana ostvarili smo saradnju sa divnim ljudima iz Udruženja “Roditelji“.

Sve navedeno realizovano je kroz kulturna dešavanja: Stend up komedije, muzičke i plesne večeri, razne kreativne sadržaje… Sve u cilju da se polaže korisna strana onoga što nam inače život čini lijepim.

Modifikovaću najdražu posvetu: “Vedar duh je naša umjetnost, ali i najefikasnije oružje“, a dodaću i “vrata koja se ne otvaraju ni pred znanjem, diplomama, položajima otvoriće se pred čistim srcem“.

Pjesničko veče, “Sejdefa“

Vaša fejsbuk grupa “Mnogo-to je svakog dana po malo“ mnogima je privukla pažnju. Ona postoji već godinu dana i preko nje širite jednu lijepu priču iz okruženja. Recite nešto više o njoj.

Grupa služi da ljudi dobiju ideje ili upustva kako drugima da budu od koristi. Preko nje, brzo reagujemo kad neko ima problem. Ma koliko je sve o čemu sam prethodno govorila znalo da bude stresno, čak i onda kada nije ispalo onako kako sam zamišljala, pomoglo mi je da prebrodim neke lične ne baš lake momente, povratim snagu, nađem smisao i razvedrim prvo svoj, a potom i svijet ljudi oko mene.

Resursni centar “1.jun“, posjeta sa animatorima i plesnom školom “Dream“

Volonteri vole konkretne i smislene poslove sa opipljivim rezultatima. Volontersku priču uspješno ste iznjeli pa ste u skladu sa tim od ADP “ZID“ u saradnji sa fondacijom “Petrović Njegoš“ nedavno dobili nagradu “Volonterka godne“. Šta Vam ona znači?

Za Volonterku godine su me nominovali oni koji me jako dobro poznaju i koji su svjesni koliko sva ta priča nije nimalo laka za iznijeti. Ti ljudi su i sami često bili aktivni učesnici na događajima. Reakcije drugih, kad su čuli lijepu vijest, pokazale su mi koliko povjerenje uživam i koliko ljubavi prema onom što radim ima u onima koji to prate.

Smatrate li da u glavnom gradu ima dovoljno animacija za mlade ljude?

Kao neko ko je u protekle dvije godine u djelo sproveo više od 30 događaja i kroz njih se sreo sa brojnim talentima, ljudima voljnim da nešto promijene, brojnim organizacijama koje nude dobre sadržaje za razne generacije, mogu da konstatujem da ima dovoljno animacije za mladu generaciju jer mi iskustvo to i potvrđuje.

Humanitarno plesno veče ,“Verde Complex“

Šta želite poručiti mladima kako bi ste ih podstakli na volontiranje?

Da bi popravili stvari u društvu, kao i u životu uopšte, moraju im pristupiti iskreno i nema greške. Mladi su dio zajednice koja često treba njihovo učešće, a biće prilika gdje će i njima trebati ta ista zajednica.

Važno je da izgrade odnos pun povjerenja i empatije. Dosta smo svijet “prljali“ kritikovanjem, sumnjama i sebičnošću – došlo je vrijeme da udružimo snage. Prisjetimo se jednog od aforizama Duška Radovića: “Mi vrijedimo onoliko koliko smo drugima potrebni“.

Ostale članke/kolumne Milanke Ćorović možete vidjeti ovdje http://crna.gora.me/author/mila/

profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner
profesionalni-fotograf-foto-radevic-baner